conjugaison de a izgoni
infinitif a izgoni
infinitif passé a fi izgonit
participe passé izgonit
participe présent izgonind
singulier pluriel
1re personne
(eu)
2e personne
(tu)
3e personne
(el/ea/el)
1re personne
(noi)
2e personne
(voi)
3e personne
(ei/ele/ele)
indicatif présent izgonesc izgonești izgonește izgonim izgoniți izgonesc
passé simple izgonii izgoniși izgoni izgonirăm izgonirăți izgoniră
imparfait izgoneam izgoneai izgonea izgoneam izgoneați izgoneau
plus-que-parfait izgonisem izgoniseși izgonise izgoniserăm izgoniserăți izgoniseră
passé composé am izgonit ai izgonit a izgonit am izgonit ați izgonit au izgonit
futur populaire o să izgonesc o să izgonești o să izgonească o să izgonim o să izgoniți o să izgonească
futur littéraire voi izgoni vei izgoni va izgoni vom izgoni veți izgoni vor izgoni
futur antérieur voi fi izgonit vei fi izgonit va fi izgonit vom fi izgonit veți fi izgonit vor fi izgonit
subjonctif présent izgonesc izgonești izgonească izgonim izgoniți izgonească
passé să fi izgonit
présomptif présent oi izgoni oi izgoni o izgoni om izgoni oți izgoni or izgoni
présent progrésif oi fi izgonind oi fi izgonind o fi izgonind om fi izgonind oți fi izgonind or fi izgonind
passé oi fi izgonit oi fi izgonit o fi izgonit om fi izgonit oți fi izgonit or fi izgonit
conditionnel présent izgoni ai izgoni ar izgoni am izgoni ați izgoni ar izgoni
passé aș fi izgonit ai fi izgonit ar fi izgonit am fi izgonit ați fi izgonit ar fi izgonit
impératif affirmatif izgonește izgoniți
négatif nu izgoni nu izgoniți