Kotava modifier

Étymologie modifier

Dérivé de narot (« bâillon »).

Verbe modifier

Personne Présent Passé Futur
1re du sing. naroté naroteyé naroteté
2e du sing. narotel naroteyel narotetel
3e du sing. naroter naroteyer naroteter
1re du plur. narotet naroteyet narotetet
2e du plur. narotec naroteyec narotetec
3e du plur. naroted naroteyed naroteted
4e du plur. narotev naroteyev narotetev
voir Conjugaison en kotava

naroté \narɔˈtɛ\ ou \naroˈte\ ou \naroˈtɛ\ ou \narɔˈte\ transitif

  1. Bâillonner.

Dérivés modifier

Prononciation modifier

Références modifier