indurre, verbe irrégulier du deuxième groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere .


Modes impersonnels modifier

Indicatif modifier

Présent
(io)   induco \in.ˈdu.ko\
(tu)   induci \in.ˈdu.tʃi\
(lui / lei)   induce \in.ˈdu.tʃe\
(noi)   induciamo \in.du.ˈtʃa.mo\
(voi)   inducete \in.du.ˈtʃe.te\
(loro)   inducono \in.ˈdu.ko.no\
Passé composé
(io)  ho indotto \o in.ˈdot.to\
(tu)  hai indotto \ˈai in.ˈdot.to\
(lui / lei)  ha indotto \a in.ˈdot.to\
(noi)  abbiamo indotto \ab.bj.ˈa.mo in.ˈdot.to\
(voi)  avete indotto \a.ˈve.te in.ˈdot.to\
(loro)  hanno indotto \ˈan.no in.ˈdot.to\
Imparfait
(io)   inducevo \in.du.ˈtʃe.vo\
(tu)   inducevi \in.du.ˈtʃe.vi\
(lui / lei)   induceva \in.du.ˈtʃe.va\
(noi)   inducevamo \in.du.tʃe.ˈva.mo\
(voi)   inducevate \in.du.tʃe.ˈva.te\
(loro)   inducevano \in.du.ˈtʃe.va.no\
Plus-que-parfait
(io)  avevo indotto \a.ˈve.voin.ˈdot.to\
(tu)  avevi indotto \a.ˈve.vi in.ˈdot.to\
(lui / lei)  aveva indotto \a.ˈve.va in.ˈdot.to\
(noi)  avevamo indotto \a.ve.ˈva.mo in.ˈdot.to\
(voi)  avevate indotto \a.ve.ˈva.te in.ˈdot.to\
(loro)  avevano indotto \a.ˈve.va.no in.ˈdot.to\
Passé simple
(io)   indussi \in.ˈdus.si\
(tu)   inducesti \in.du.ˈtʃe.sti\
(lui / lei)   indusse \in.ˈdus.se\
(noi)   inducemmo \in.du.ˈtʃem.mo\
(voi)   induceste \in.du.ˈtʃe.ste\
(loro)   indussero \in.ˈdus.se.ro\
Passé antérieur
(io)  ebbi indotto \ˈeb.bi in.ˈdot.to\
(tu)  avesti indotto \a.ˈves.ti in.ˈdot.to\
(lui / lei)  ebbe indotto \ˈeb.be in.ˈdot.to\
(noi)  avemmo indotto \a.ˈvem.mo in.ˈdot.to\
(voi)  aveste indotto \a.ˈves.te in.ˈdot.to\
(loro)  ebbero indotto \ˈeb.be.ro in.ˈdot.to\
Futur simple
(io)   indurrò \in.dur.ˈro\
(tu)   indurrai \in.dur.ˈrai\
(lui / lei)   indurrà \in.du.ˈra\
(noi)   indurremo \in.dur.ˈre.mo\
(voi)   indurrete \in.dur.ˈre.te\
(loro)   indurranno \in.ˈdur.ran.no\
Futur antérieur
(io)  avrò indotto \a.ˈvro in.ˈdot.to\
(tu)  avrai indotto \a.ˈvrai in.ˈdot.to\
(lui / lei)  avrà indotto \a.ˈvra in.ˈdot.to\
(noi)  avremo indotto \a.ˈvre.mo in.ˈdot.to\
(voi)  avrete indotto \a.ˈvre.te in.ˈdot.to\
(loro)  avranno indotto \a.vran.no in.ˈdot.to\

Conditionnel modifier

Présent
(io)   indurrei \in.dur.ˈre.i\
(tu)   indurresti \in.dur.ˈre.sti\
(lui / lei)   indurrebbe \in.dur.ˈreb.be\
(noi)   indurremmo \in.dur.ˈrem.mo\
(voi)   indurreste \in.dur.ˈre.ste\
(loro)   indurrebbero \in.dur.ˈreb.be.ro\
Passé
(io)  avrei indotto \a.ˈvre.i in.ˈdot.to\
(tu)  avresti indotto \a.ˈvres.ti in.ˈdot.to\
(lui / lei)  avrebbe indotto \aˈ.vreb.be in.ˈdot.to\
(noi)  avremmo indotto \a.ˈvrem.mo in.ˈdot.to\
(voi)  avreste indotto \a.ˈvres.te in.ˈdot.to\
(loro)  avrebbero indotto \a.ˈvreb.be.ro in.ˈdot.to\

Subjonctif modifier

Présent
che (io)   induca \in.ˈdu.ka\
che (tu)   induca \in.ˈdu.ka\
che (lui / lei)   induca \in.ˈdu.ka\
che (noi)   induciamo \in.du.ˈtʃa.mo\
che (voi)   induciate \in.du.ˈtʃa.te\
che (loro)   inducano \in.ˈdu.ka.no\
Passé composé
che (io)  abbia indotto \ab.ˈbja in.ˈdot.to\
che (tu)  abbia indotto \ab.ˈbja in.ˈdot.to\
che (lui / lei)  abbia indotto \ab.ˈbja in.ˈdot.to\
che (noi)  abbiamo indotto \ab.bj.ˈa.mo in.ˈdot.to\
che (voi)  abbiate indotto \ab.bjˈa.te in.ˈdot.to\
che (loro)  abbiano indotto \ab.ˈbj.a.no in.ˈdot.to\
Imparfait
che (io)   inducessi \in.du.ˈtʃes.si\
che (tu)   inducessi \in.du.ˈtʃes.si\
che (lui / lei)   inducesse \in.du.ˈtʃes.se\
che (noi)   inducessimo \in.du.tʃes.ˈsi.mo\
che (voi)   induceste \in.du.ˈtʃe.ste\
che (loro)   inducessero \in.du.ˈtʃes.se.ro\
Plus-que-parfait
che (io)  avessi indotto \a.ˈves.si in.ˈdot.to\
che (tu)  avessi indotto \a.ˈves.si in.ˈdot.to\
che (lui / lei)  avesse indotto \a.ˈves.sa in.ˈdot.to\
che (noi)  avessimo indotto \a.ves.ˈsi.mo in.ˈdot.to\
che (voi)  aveste indotto \a.ˈves.te in.ˈdot.to\
che (loro)  avessero indotto \a.ˈves.se.ro in.ˈdot.to\

Impératif modifier